Urtikarije često prate dječju dob. Po nekim procjenama 15-20% djece će imati barem jednu pojavu urtikarije do adoolescentske dobi. Taj postotak još je veći kod djece s atopijskim dermatitisom. Većina urtikarija u dječjoj dobi su kratkotrajne prolazne bolesti, ali kod manjeg broja djece mogu biti i znak vrlo ozbiljnih bolesti.

Urtikarije predstavljaju prolazno lokalizirano oticanje kože i sluznica. Oticanje nastaje zbog povećane propusnosti stijenke krvih žila uslijed čega dolazi do istjecanja tekućine bogate proteinima u dermis i intersticij. Ta se tekućina postepeno resorbira te promjene nestaju bez traga. Urtike su u početku obično crvene boje, a zatim nestaju u centru ostavljajući crveni rub. Većinom su urtike manje od 1 cm, ali pojedine mogu doseći i desetak centimetara u promjeru, takozvane gigantske urtike. Iako je pojava urtika popraćena svrbežom obično nema ogrebotina po koži.

Ukoliko se proces događa u dubljim slojevima dermisa, subkutisu ili submukoznim slojevima tada nastaje angioedem. Angioedem je karakteriziran žarišnim dubljim oticanjem, a najčešće zahvaća šake, stopala, vjeđe i usnice. Kod angioedema obično nema svrbeža već je prisutan osjećaj pečenja i žarenja. Ponekad se urtikarija i angioedem pojavljuju zajedno.

Važno je naglasiti da urtikarije mogu biti imunološki i neimunološki uvjetovane. Pod imunološkim urtikarijama podrazumijevamo vezanje uzročnog antigena na specifična IgE protutijela na membrani mastocita i bazofila pri čemu dolazi do otpuštanja histamina. Samo 3-5% djece ima takav tip urtikarije, koji se može dokazati testovima na koži ili iz krvi. Drugi mehanizam je aktivacija komplementa koja također dovodi do oslobađanja histamina. Pod neimunološkim načinom podrazumijeva se direktno oslobađanje histamina iz mastocita.

Urtike su najizraženije na mjestima pritiska, a pojačavaju se i vazodilatacijom kod utopljavanja tijela, na primjer kod vježbanja, tuširanja ili kod pokrivanja preko noći. Psihološki stres može također dovesti do pogoršanja urtikarije, ali nije do kraja razjašnjeno da li može biti i jedini uzročnik.

Kod pojave urtikarije potrebna je detaljna anamneza i kompletan pregled djeteta. Važno je prisjetiti se događaja koji su prethodili nekoliko sati do nekoliko dana pojavi urtika. Prvo je potrebno isključiti najčešće uzroke akutnih urtikarija koji se lako pamte jer počinju slovom «i» (infekcija, ingestija, inhalacija ,infestacija i injekcija).

Infekcije koje mogu dovesti do pojave urtikarije mogu biti bakterijske, virusne ili gljivične, a infestacije bilo kojim parazitom također dovode do pojave urtika. Stoga je potrebno saznati da li je pojavi urtikarije prethodila na primjer neka respiratorna infekcija, tonzilitis, sinusitis, gastrointestinalna ili urinarna infekcija, vaginalna kandidijaza ili periapikalni dentalni apsces. Infestacije parazitima se vrlo rijetko dokažu.

Pod ingestijom podrazumijevamo unos hrane ili lijekova u organizam preko usta. Najčešći uzročnici urtikarije od hrane su orašasti plodovi, jaja, jagode, rajčica, čokolada, mahunarke, riba, svinjetina, plijesni, citrično voće. Od lijekova najčešći krivci su antibiotici (posebno penicilin i sulfonamidi), aspirin, nesteroidni protuupalni lijekovi i opijati.

Urtikarije mogu nastati i nakon parenteralne primjene lijekova (injekcijama) i to antibiotika, krvnih produkata ili kod imunizacije. Također i inhalacijom, odnosno udisanjem peludi ili plijesni može nastati urtikarija.

Poseban problem predstavlja skupina kroničnih urtikarija, što znači da se urtike pojavljuju dulje od 6 tjedana. U toj skupini čak 70-80% bolesnika ne otkrije uzrok izbijanja urtika te se one nazivaju kronične idiopatske urtikarije, a mogu trajati mjesecima i godinama. Mogući uzroci kroničnih urtikarija koje svakako treba isključiti su parazitoze, skriveni fokusi (sinusitis, kronična upala uha, zubne infekcije, urinarne infekcije, crijevna i vaginalna kandidijaza), kolagene vaskularne bolesti (lupus erythematosus, dermatomiozitis, juvenilni reumatoidni artritis, upalne crijevne bolesti, bulozne kožne bolesti), autoimuna bolest štitnjače, maligna oboljenja (Hodgkin i non-Hodgkin limfomi). Nije nevažno naglasiti da je aspirin česti provokator kroničnih urtikarija, a također i križne reakcije s nesteroidnim antireumaticima i azo bojama, tartrazinom i benzoatima. Tijek kronične urtikarije je nemoguće predvidjeti. U oko 50% pacijenata urtike se više ne pojavljuju nakon godine dana, ali dvadesetak posto oboljelih ima povremene urtike godinama.

Zasebna skupina urtikarija su fizikalne urtikarije koje su uzrokovane toplinom, hladnoćom, UV zračenjem ili vibracijama. Dermografizam (mogućnost pisanja po koži) također se ubraja u fizikalne urtikarije. Nastaje nekoliko minuta nakon pritiska oštrim predmetom pri čemu nastaje urtika na mjestu pritiska s jakim crvenim rubom. Pojava traje 10-15 minuta. Takva je reakcija vidljiva i kod nekih osoba bez urikarije.

Kolinergička urtikarija se uglavnom ne pojavljuje kod male djece, češća je u adolescenata. Nastaje nakon vježbanja i znojenja, a karakterizirana je pojavom malih papula s crvenim rubom promjera 2-3 mm. Uz urtike može se pojaviti i slabost, glavobolja, bronhospazam ili gastrointestinalne tegobe. Napadi se mogu spriječiti hlađenjem prije znojenja.

I direktnim kontaktom s kožom neke tvari mogu uzrokovati urtikariju koja se naziva kontaktna urtikarija. Urtike se ipak mogu proširiti s primarnog mjesta kontakta, a moguće su i sistemske rekcije poput anafilaksije. Najčešće nastaju nakon kontakta kože s nekim kemikalijama, kozmetikom, epoksi smolama, parabenima, antibioticima, niklom. Mogu se pojaviti i nakon kontakta s meduzom, gusjenicom, koraljima, moljcima, životinjskom dlakom ili slinom.

Prvi korak u liječenjeu urtikarija je otkrivanje i uklanjanje uzroka što nije uvijek lako. To znači obustaviti primjenu lijeka, ne uzimati hranu koja je mogući uzrok te liječenje infekcija. U slučaju fizikalnih urtikarija također je potrebno izbjegavanje provocirajučih čimbenika. Tako je važno upozoriti dijete koje ima urtikariju na hladnoću da ne smije naglo skočiti u hladnu vodu jer bi to moglo biti pogubno.

Za simptomatsko liječenje upotrebljavaju se antihistaminici koji mogu biti sedativni (uspavljujući) ili nesedativni. Moguća je kombinacija sedativnog antihistaminika prije spavanja te nesedativnog preko dana. Antihistaminici su lijekovi kjoji spriječavaju ili blokiraju vezanje histamina za njegove receptore.Većina antihistaminika se uzimaju peroralno, a postoje i antihistaminici za sustavnu primjenu. Lokalna primjena antihistaminika se ne preporuča zbog mogućnosti nastanka kontaktne preosjetljivosti. U slučaju generaliziranih akutnih urtikarija ili angioedema primjenjuju se i sustavni kortikosteroidi kroz kraće vrijeme.