• tretmani problematične kože (akne)
• kemijski pilinzi
• regenerativni tretmani suhe i dehidrirane kože
• injekcijska terapija bora (fileri)
• mikrodermoabrazija
• masaža i limfna drenaža lica i tijela

Bore

Vrijeme mijenja našu kožu, ona postaja tanja, suha i opuštena, gubi čvrstoću i elastičnost, a bore postaju izraženije. Prvi korak u očuvanju mladolikosti su tretmani bez skalpela koji omogućuju popunjavanje bora i restrukturiranje kože lica. To su popunjavanje bora hijaluronskim filerima, botox i kemijski pilinzi.

Hijaluronski fileri

Hijaluronska kiselina je prirodna tvar, koja je inače prisutna u koži. Vežući na sebe vodu povećava hidrataciju kože, volumen i elasticitet. Ubrizgava se u dermis pomoću tanke iglice, a rezultat je odmah vidljiv, no ne i trajan jer se hijaluronska kiselina vremenom resorbira. Prosječno trajanje rezultata je 9 do 12 mjeseci, a ovisi o dijelu lica koji se tretira, količini ubrizganog gela i načinu života. Osim popunjavanja bora hijaluronska kiselina potiče sintezu kolagena te učvršćuje kožu.

Najčešće se ispunjavaju poprečne bore na čelu, bore između obrva, oko očiju, nazolabijalne bore, bore iznad gornje usnice i u kutovima usana te marionette linije.

Ubrizgavanje je gotovo bezbolno uz prethodnu aplikaciju anesteika u kremi. Na mjestu primjene može se vidljeti crvenilo ili otok, koji nestaju u roku od tjedan dana. Rijetke nuspojave su pigmentacije,otvrdnuća ili kraste koje se vremenom povlače. Prije tretmana savjetuje se izbjegavati lijekove na bazi acetilsalicilne kiseline, protuupalne lijekove, lijekove protiv zgrušavanja krvi, alkohol i izlaganje suncu.

Tretirano područje se ne smije minimalno 14 dana izlagati suncu, UV zrakama, hladnoći ili vrućini (solarij, sauna).

Kontraindikacije za primjenu su trudnoća, autoimune bolesti i infekcije kože.

Kemijski piling

Koža je živi organ, sastavljen od milijuna stanica. Svaki dan, tisuće stanica umiru, ljušte se i zamjenjuju novim stanicama iz nižih slojeva kože. To je vrlo spor proces.

Uloga medicinskog pilinga je kontrolirano ljuštenje nekoliko slojeva oštećenih stanica, tako da koža dobiva veću glatkoću, smanjuju se i sužavaju pore, ublažavaju se plitke bore, smanjuju se ožiljci od akne, ujednačava se boja kože, poboljšava se blistavost i sjaj kože.

Razlikujemo tri vrste pilinga: površinski, srednje duboki i duboki. Dubina djelovanja ovisi ovrsti kemijskog proizvoda, njegovoj koncentraciji i broju aplikacija. Što je piling dublji, to je koža više stimulirana da proizvodi hijaluronsku kiselinu, kolagen i elastin koji joj osiguravaju hidrataciju, čvrstoću i elasticitet.

Površinski piling izvodi se alfa–hidroksi kiselinama, kao što je glikolna i mliječna kiselina ili trikloroctena kiselina (10-15%). Takav piling uklanja površinski sloj kože, epidermis, te stimulira dublje slojeve kože na obnavljanje. Ponavlja se u razmacima od dva do četiri tjedna 5 puta, a zatim svakih 6 mjeseci.

Srednje duboki piling dopire do papilarnog dermisa, a najčešće se provodi jačom trikloroctenom kiselinom (15-33%). Oporavak i ljuštenje kože traje do tjedan dana.

Duboki piling se izvodi u lokalnoj ili oćoj anesteziji fenolom, a dopire do dubokog dermisa. Oporavak je znatno dulji kao i rizik od neželjenih nuspojava pa se rijetko primjenjuje.

Medicinski piling se izvodi ambulantno. Sastoji se od nanošenja kiseline na kožu u trajanju od nekoliko minuta do pola sata. Nakon nanošenja kiseline osjeća se peckanje koje nestaje nakon 2 do 3 minute. Na kraju se kiselina neutralizira alkalnim pripravcima. Po završetku pilinga koža je blago crvena 12 do 24 sata i može se vidjeti mjestimično ljuštenje. Tijekom razdoblja zacjeljivanja može se javiti svrbež, pečenje, zategnutost kože, manje otekline i ljuštenje površinskog sloja kože.

Priprema kože za medicinski piling

Prije kemijskog pilinga koža se mora pripremiti na taj način da se 2 tjedna primjenjuju preparati s nižom koncentracijom glikolne kiseline uz fotoprotekciju.

Njega kože nakon medicinskog pilinga

Prva tri dana nakon pilinga koža se njeguje kremama koje smanjuju iritaciju i ubrzavaju oporavak kože, uz obaveznu fotoprotekciju. Nakon toga se nastavljaju primjenjivati preparati na bazi glikolne kiseline i retinaldehida uz zaštitu od sunca preparatima s visokim SPF 50.

Akne

Pojam akne označava najčešću bolest kože mladih. Javlja se u oko 80% adolescenata i zahvaća oba spola podjednako. Prve promjene moguće su već u 8. godini, no najčešća je pojava između 13. i 15. godine života. Iznimno se vide kod novorođenčadi (acne neonatorum) zbog prisustva majčinih hormona u krvi djeteta. Teži oblici se obično javljaju kod muškog spola. Promjene se povlače iza 20. godine, ali mogu potrajati i do 30. godine života, pa i dulje, naročito kod žena.

Promjene se najčešće javljaju na licu, čelu, bradi, obrazima i nosu, a rjeđe na vratu, prsima, leđima i nadlakticama.

Uzrok nastanka akne

U nastanku akne sudjeluje više čimbenika od kojih su najvažniji naslijeđe, hormoni i bakterije. Nasljeđuje se veličina žlijezda lojnica te njihova osjetljivost na različite podražaje, čime nastaje pojačano lučenje loja (seboreja), jedan od glavnih preduvjeta za nastanak akne. Lučenje loja pojačava se u pubertetu pod utjecajem hormona (androgena), što dovodi do razrijeđivanja lipida kože i poremećaja orožnjavanja unutar lojnog folikula. Zbog suženja izvodnog kanala lojne žlijezde nakupljeni loj i odbačene epitelne stanice ne mogu izaći na površinu kože već se skrućuju u bjelkastožučkastu masu koju nazivamo komedon (sujedica, miteser). U komedonima se razmnožavaju različite bakterije od kojih glavnu ulogu u razvitku promjena imaju anaerobne bakterije. One stvaraju slobodne masne kiseline te dovode do nastanka upale u lojnom folikulu i okolnom tkivu (nazivamo ih papule i papulopustule). Upalni proces može zahvatiti i dublje dijelove perifolikularnog tkiva pa nastaju duboki, tvrdi, bolni čvorovi veličine graška do lješnjaka. Njihovim spajanjem nastaju veći, pločasti, crvenkastoplavkasti infiltrati koji omekšaju te se njihov sadržaj prazni preko fistula na površinu kože. Nakon takvih promjena redovito ostaju ožiljci koji mogu biti ispod ili iznad razine kože te keloidi.

Liječenje

Kod blažih oblika primjenjuje se samo lokalna terapija, a kod težih i sistemska terapija. Lokalnom terapijom se nastoji ukloniti suvišak loja s kože, spriječiti zatvaranje otvora folikula i stvaranje komedona. Postojeći komedoni uklanjaju se mehaničkom ekspresijom ili kemijskim pilingom. Svakodnevno se primjenjuju preparati s keratolitičkim djelovanjem. Kada prevladavaju upalne promjene potrebno je u terapiju dodati i antibiotike, lokalno ili sistemski, a liječenje je dugotrajno. Ponekad se provodi hormonalno liječenje estrogenima i antiandrogenima u svrhu smanjenja izlučivanja loja. Suvremena terapija akne uključuje i sistemsku primjenu isotretinoina (derivata vitamina A) koji ima do sada najjače poznato sebosupresivno djelovanje (smanjuje izlučivanje loja do 90%), protuupalno djelovanje te smanjuje nastanak komedona promjenom načina orožnjavanja. Obzirom da lijek ima i ozbiljnih nuspojava mora se uzimati pod strogom kontrolom dermatologa. Kod teškog oblika akne (acne fulminans), koji je praćen povišenom temperaturom, te bolovima u zglobovima, povišenom sedimentacijom i leukocitozom (povišenim brojem leukocita), u liječenju se primjenjuju i sistemski kortikosteroidi.

Kapilare na licu

Proširene kapilare na licu, telangiektazije mogu nastati zbog genetske sklonosti, u sklopu drugih dermatoza na licu, kao što je rosacea te zbog pretjeranog izlaganja suncu.Kapilare se najčešće vide difuzno na obrazima, a mogu se vidjeti i kao paučinasta proširenja, tzv. naevus araneus. U terapijske svrhe može se primjeniti radiovalna koagulacija ili laserska korekcija. Oba su postupka gotovo bezbolna.Nakon tretmana vidljivo prolazno crvenilo, otok ili krastice.

Fotostarenje

Fotoreakcije izazvane ultraljubičastim zračenjem dovode do kliničkih, histoloških i kemijskih promjena kože. Najveću štetu uzrokuje UVB zračenje. Neposredno djelovanje očituje se upalom kože, opeklinama i promjenom pigmentacije, dok se kasniji nepoželjni učinci očituju fotostarenjem, imunosupresijom (oslabljenim imunološkim odgovorom) i stvaranjem karcinoma kože. I UVA zračenje sudjeluje u tim procesima, ali slabije. Kakvo će solarno oštećenje nastati ovisi o tipu kože, kumulativnoj izloženosti sunčevim zrakama te o intenzitetu zračenja.

Najosjetljiviju skupinu predstavljaju osobe svijetle puti (tip kože I i II), crvene kose, plavih očiju, koji lako dobiju opekline na suncu. Ukupna količina primljenog zračenja je od velike važnosti.

U fotooštećenoj koži primjećeno je povećanje količine elastina, a smanjenje kolagena. Kolagen na kraju potpuno nestaje iz suncem oštećene kože jer ga otapaju enzimi iz upalnih stanica. UV zračenje oštećuje i mikrocirkulaciju kože. Mnoge krvne žilice postaju potpuno zatvorene, a one koje opstanu nepravilno se prošire. Koža je nepravilno pigmentirana, naborana i suha.

Pravilna zaštita od UV zračenja osnovni je preduvjet zdrave kože. Ako su oštećenja već vidljiva ona se mogu ublažiti kemijskim pilingom ili laserskim tretmanom.