Urtikarija je bolest karakterizirana pojavom crvenila i urtika (izdignutih promjena) različitog oblika i veličine, koje naglo nastaju, a nestaju za 1-24 sata ili brže. Često je popraćena svrbežom, a u 40 do 50% slučajeva udružena s angioedemom- oticanjem donjeg dermisa i subkutisa, koji može trajati i do 72 sata.

Urtikarija može biti spontana i inducirana.

Spontana urtikarija može biti akutna, ako traje manje od 6 tjedana i kronična. Kronična spontana urtikarija je najčešće nepoznatog uzroka. Oko 50% slučajeva je autoimuna.

Inducirana urtikarija može biti: solarna, urtikarija na pritisak, hladnoću, toplinu, akvagena, kontaktna, kolinergična, vibratorni angioedem ili simptomatski dermografizam.

Mastociti, stanice odgovorne za nastanak urtikarije, izlučuju histamin, druge medijatore upale i citokine, što posljedično dovodi do nastanka vazodilatacije i ekstravazacije plazme te migracije upalnih stanica u urtikarijelne lezije.

DIJAGNOSTIKA

Dijagnoza urtikarije postavlja se detaljnom anamnezom, kliničkim pregledom (uz provokacijske testove) i laboratorijskom obradom.

Prema novim smjernicama kod akutne spontane urtikarije nije potrebna rutinska dijagnostička obrada.

Ukoliko se radi o kroničnoj spontanoj urikariji preporučeno je učiniti sljedeću obradu: SE, CRP, DKS. Također je potrebno isključiti sistemske bolesti i ukinuti lijekove koji induciraju urtikariju, a to su nesteroidni antireumatici , acetilsalicilna kiselina, ACE inhibitori.

Ovisno o anmestičkim podacima indciraju se i druge pretrage:  isključivanje infektivnih bolesti, Prick  test (ubodni kožni test),  hormoni i antitijela štitnjače, test autolognim serumom, provođenje pseudoalergijske dijete kroz 3-4 tjedna, biopsija urtike (ako traje dulje od 24 sata).  Rutinsko traženje malignih bolesti se ne preporuča, osim ako to nalaže anamneza (na pr. naglog gubitka tjelesne težine).

Tip I alergijske reakcije uzrok je kronične spontane urtikarije uglavnom kod pacijenata s intermitentom pojavom urtika. Pseudoalergijske reakcije na hranu ili nesteroidne antireumatike su većinom odgovorne za svakodnevno izbijanje urtika kod kronične spontane urtikarije.

U slučaju angioedema bez urtika treba isključiti bradikininski angioedem, ukinuti ACE inhibitore, odredii C4 u serumu te koncentraciju i aktivnost C1 inhibitora u serumu.

U dječjoj dobi je akutna spontana urtikarija česta, osobito kod atopičara. Induktori su najčešće akutne virusne infekcije ili hrana (mlijeko, jaja, kikiriki). Uzroci kronične spontane urtikarije kod djece isti su kao i kod odraslih.

LIJEČENJE URTIKARIJE

Prvi korak u liječenju urtikarije je otkriti i eliminirati/izbjegavati uzročnika, ali to nije uvijek lako niti moguće.

Što se tiče lijekova potrebno je prekinuti uzimanje nesteroidnih antireumatika , koji uzrokuju pseudoalergijske reakcije.

Kod prepoznatih fizikalnih urtikarija važno je izbjegavati utvrđene uzročnike, na pr. hladnoća, sunce, pritisak, trenje.

Važna je i eradikacija infektivnih bolesti, napr. bakterija u nazofarinksu ili H.pylori , crijevnih parazita. Liječenje kroničnih upalnih bolesti kao što su gastritis, refluksni ezofagitis ili upala žučnog mjehura se smatra važnim jer su te bolesti moguću uzroci kronične spontane urtikarije.

Ig-E posredovana alergija na hranu rijetki je uzročnik kronične spontane urtikarije, ali pacijenti kojima je Prick testom utvrđena alergija trebaju strogo izbjegavati određenu namirnicu.  Ukoliko pacijent izbjegava takvu hranu simptomi bi se trebali povući za 24-48 sati. Međutim, većina kroničnih spontanih urtikarija  uzrokovana je pseudoalergijom na hranu.  Da bi simptomi nestali potrebno je barem 3 tjedna pseudoalergijske dijete. Ona se preporuča samo pacijentima sa kroničnom spontanom urtikarijom koji imaju urtike svaki ili skoro svaki dan.

SIMPTOMATSKA FARMAKOLOŠKA TERAPIJA

Glavna zadaća terapije je smanjiti učinak medijatora koje proizvode mastociti, ponajprije histamina pa su antihistaminici ključni. Međutim kod nekih urtikarija, posebice kronične spontane urtikarije važni su i drugi medijatori upale kao leukotrijeni, citokini, faktor aktivacije trombocita te upalne stanice; bazofili, limfociti, eozinofili.  U tom slučaju adekvatnija će biti kratkotrajna kortikosteroidna terapija.

Prva linija liječenja odnosi se na antihistaminike druge generacije (cetirizin, desloratadin, levocetirizin, fexofenadin, bilastin, rupatadin). Preporuča se kontinuirano uzimanje lijeka, a ne prema potrebi.

Ako simptomi potraju dulje od 2 tjedna slijedi druga linija liječenja, što znači povećanje doze antihistaminka druge genercije do četverostruke doze. Savjetuje se uzimati isti antihistaminik u četverostrukoj dozi, a ne kombinirati više različitih H1-antihistaminika.

Ukoliko simptomi potraju dulje od 1 do 4 tjedna slijedi treća linija liječenja: uz terapiju druge lnije dodaje se omalizumab ili ciklosporin ili montelukast.

U bilo kojem trenutnutku se može kratkotrajno, do 10 dana primjeniti i sistemski kortikosteroid u dozi od 20 do 50 mg/d.

Omalizumab (anti IgE) je lijek koji se pokazao učinkovit i kod kolinergičke urtikarije, urtikarije na hladnoću i toplinu, solarne urtikarije, simptomatskog dermografizma i odgođene urtikarije na pritisak. Daje se parenteralno u dozi od 150 do 300 mg mjesečno.

Ciklosporin A inhibira oslobađanje histamina iz bazofila i primjenjuje se samo u najtežim slučajevima, zbog velikog broja šetnih nuspojava.

Monteluksat je antagonist leukotrijena.

Kod simptomatskog dermografizma i kronične spontane urtikarije može se uz antihistaminike primjeniti UV-A, PUVA ili UV-B (nb-UVB) terapija kroz 1 do 3 mjeseca.

U dječjoj dobi se primjenjuju ista pravila za liječenje urtikarije kao i kod odraslih, s time da se doza terba prilagoditi tjelesnoj težini djeteta.

U trudnoći dojenju je potreban oprez kod propisivanja H1-antihistaminika druge generacije. Prednost treba dati loratadinu/desloratadinu i cetirizinu. Svi se antihistaminici izlučuju u mlijeku u malim koncentracijama.