SEBOREJIČKI DERMATITIS

Žlijezde lojnice najaktivnije su na vlasištu, licu, prsima, leđima te u pregibima kože, tzv. seborejičkim predjelima. Aktivnost žlijezda lojnica pod utjecajem je različitih unutrašnjih i vanjskih čimbenika. Pojačano lučenje loja nazivamo seboreja. Ukoliko nastane upala seborejičkih predjela kože govorimo o seborejičkom dermatitisu.

Kako prepoznati seborejički dermatitis?

U blažim oblicima na vlasištu se nalazi masno ili suho prhutanje na zacrvenjenoj koži. Ponekad su prisutna  oštro ograničena žarišta veličine kovanice, prekrivena bjelkastožučkastim ljuskama. Naslage ljusaka mogu biti vrlo debele te stanje nalikuje na psorijazu ili pak gljivičnu infekciju vlasišta (Pseudotinea amyantacea). Često  promjene  zahvaćaju sam rub vlasišta u vidu crvenkasto-žučkastog tračka širine 1 do 2 cm (corona seborrhoica).

Promjene na licu očituju se crvenkasto žučkastim ljuskavim žarištima uz mogući svrbež, najčešće u nazolabijalnim brazdama. Zacrvenjeni rubovi očnih kapaka mogu biti jedini znak bolesti. Na trupu žarišta mogu biti okrugla ili ovalna, crvenkasto žučkaste boje (typus petaloides). U pregibima kože promjene su vlažnije, uz prisustvo krusta i ljusaka te vidljivim pucanjem (ragadama).

Smještaj  promjena

Tko oboljeva od seborejičkog dermatitisa?

Nakon dojenačke dobi bolest se ponovo javlja u pubertetu i perzistira tijekom života (obično između 20. i 50. godine) dok je u poznoj životnoj dobi rijetka. Nešto češće se javlja kod muškaraca, a zahvaća između 2 i 5% stanovništva.

Posebnosti seborejičkog dermatitisa dojenačke dobi

U dojenačkoj dobi promjene se javljaju u prvim mjesecima života kao asimptomatska crvena ljuskava područja u pelenskoj regiji, pregibima kože i vlasištu. Potrebno ih je razlikovati od atopijskog dermatitsa, psorijaze, Langerhans histiocitoze.

Što uzrokuje nastanak seborejičkog dermatitisa?

Točan uzrok seborejičkog dermatitisa nije poznat. Genetska predispozicija i nasljedna seborejička konstitucija značajni su čimbenici, premda se pojačano lučenje loja nađe samo kod 50% bolesnika. Lipofilni kvasac Pityrosporum ovale (Malassezia furfur) ima važnu ulogu u nastanku upale. Hormonalni poremećaji, poremećaji gastrointestinalnog trakta i prehrana bogata mastima, koncentriranim ugljikohidratima i jakim začinima  utječe na pojavu bolesti. Pomanjkanje cinka i niacina također dovodi do promjena na koži koje nalikuju na seborejički dermatitis. Negativni utjecaj ima i stanje emocionalnog stresa te sezonske promjene temperature. Česta su pogoršanja u jesen i zimi.

Povezanost s drugim bolestima

Poznato je da se seborejički dermatitis pojavljuje češće kod osoba s neurološkim bolestima kao što je Parkinsonova bolest. Stanje imunodeficijencije ( na pr.  AIDS) uzrokuje pojavu osobito teških oblika seborejičkog dermatitisa. Visoka incidencija bolesti primjećena je i kod bolesnika sa koronarnom insuficijencijom i hipertenzivnim zatajenjem srca.

Tijek bolesti

Seborejički dermatitis je bolest kroničnog tijeka, sa fazama pogoršanja koja nastupaju u nepravilnim intervalima. Promjene kože mogu ostati lokalizirane, ali se mogu proširiti na velike površine tijela u vidu generaliziranog crvenila (eritrodermija), obično zbog kontaktne senzibilizacije.

 Može li se seborejički dermatitis spriječiti ili izliječiti?

U većini slučajeva odgovor je negativan. Ipak, pravilnom prehranom, izbjegavanjem emocionalnih stresova i pravilnom njegom kože može se umanjiti broj recidiva. Obzirom da različiti vanjski podražaji mogu izazvati upalu kože važno je u svakodnevnoj njezi izbjegavati iritativna sredstva i primjenjivati proizvode namijenjene  osjetljivoj koži.

Liječenje

Promjene na vlasištu liječimo topicima koji sadrže keratolitičke i antimikrobijelne sastojke poput salicilne kiseline, rezorcinola, ketokonazola, selen-sulfida, cink-piritiona i katrana. Kod jačih upalnih promjena dozvoljena je kratkotrajna uporaba kortikosteroidnih losiona pod kontrolom dermatovenerologa.

Ako su promjene smještene na licu ili trupu primjenjujemo preparate sa sumporom ili antimikoticima preko noći, dok se danju preporuča primjena neutralnih emulzija i krema. Ponekad je opravdana kratkotrajna primjena nisko potentnih kortikosteroida pod strogom kontrolom dermatovenerologa kako bi se spriječio nastanak neželjenih nuspojava (rozaceiformnog steroidnog dermatitisa, teleangiektazija, atrofije kože).

Osim klasičnih medicinskih preparata učinkovita je i terapija na bazi eteričnih ulja (aromaterapija) te biljnih pripravaka za lokalnu ili peroralnu primjenu.

Kod vrlo teških i rezistentnih oblika bolesti indicirano je i sistemsko liječenje antimikoticima (itrakonazol, flukonazol), antibioticima (tetraciklini), ili niskim dozama isotretinoina (derivat vitamina A).