Psorijaza je kronično recidivirajuća upalna bolest kože koja se očituje pojavom eritematoznih, oštro ograničenih papula pokrivenih srebrnkastim ljuskama. Promjene su obično  smještene na laktovima, koljenima i  vlasištu, ali i na drugim mjestima kao što su pregibi, spolovilo, dlanovi i tabani, lice, nokti.

Iako rjeđa nego u odrasloj dobi psorijaza zauzima 4% svih dermatoza djece do 16-ste godine života. Svake godine  psorijaza se dijagnosticira u 20000 djece do desete godine života. Uključujući i odraslu populaciju od psorijaze boluje oko 2-3% ljudi u svijetu, a u Hrvatskoj oko 1,5% (68000 oboljelih).

Ukoliko niti jedan roditelj nema psorijazu vjerojatnost da će dijete oboljeti iznosi 4%. Ako jedan roditelj ima psorijazu ta vjerojatnost iznosi 28%, a 65% ukoliko oba roditelja imaju psorijazu. Osim genetskih čimbenika za nastanak bolesti su odgovorni i vanjski čimbenici. Psorijaza može nastati u bilo koje doba života, uključujući i kongenitalnu psorijazu, prisutnu već kod rođenja. Postoje dva pika za nastanak psorijaze, prvi između 15 i 25 godina života te drugi od 57 do 60 godina života.

Tip I psorijaze nastaje u ranoj dobi, obiteljska anamneza je pozitivana, a bolest je znatno teža i često su zahvaćeni nokti.

Tip II karakterizira početak u kasnijoj životnoj dobi, obiteljska anamneza je obično negativna.

Pokretač zbivanja u koži je imunološki sustav koji dovodi do aktivacije T limfocita i posljedično proliferacije i abnormalne diferencijacije keratinocita.

Čimbenici rizika za nastanak promjena na koži su traume, lijekovi i infekcije. Fizikalne, kemijske i termičke ozljede, kirurški zahvati ili upalne bolesti kože mogu prethoditi psorijatičkim lezijama kože. Od lijekova se navode antimalarici, a isto tako ukidanje sustavne ili lokalne terapije kortikosteroidima može dovesti do pogoršanja psorijaze ili nastanka pustulozne psorijaze. Od infekcija u dječjoj dobi najčešće streptokokna upala grla može uzrokovati nastanak brojnih sitnih eritemoskvamoznih žarišta na tijelu, tip guttata.

Posebnost psorijaze u dječjoj dobi je češća zahvaćenost lica i pregiba. Promjene na licu uočene su u 40% bolesnika, najčešće ispod očiju i na kapcima.

Kod dojenčadi se očituje kao pelenski osip, oštro ograničenih rubova koji zahvaća i pregibe kože. Uz promjene u pelenskoj regiji mogu se pojaviti i žarišta po vlasištu, licu i trupu 1-2 tjedna nakon primarnih lezija.

Kod starije djece obično počinje u vlasištu pojavom ljuskanja i ljuskavih plakova, a često i na licu, zatim po trupu i ekstremitetima. Promjene u vlasištu su prisutne kod 50% oboljele djece, a izolirano samo u vlasištu u 11% djece sa psorijazom.

Nakon streptokokne infekcije ždrijela tipičan je nastanak malih žarišta po cijelom trupu i ekstremitetima, tip gutatta, koji najčešće spontano regredira za 3-4 mjeseca, ali može trajati i godinu dana. Uočeni su i česti recidivi koji uslijede nakon 3-5 godina. Ljuske su slabije izražene nego kod odraslih, a nakon skidanja ljuske nastaje krvarenje, takozvani Auspitzov fenomen.

U pregibima kao što su aksile, prepone, perigenitalno, perianalno su promjene obično bez ljusaka. Takav oblik zovemo inverzna psorijaza. Svrbeža obično nema, a nešto je češći u vlasištu.Inače je svrbež češće prisutan kod djece s psorijazom nego kod odraslih oboljelih od psorijaze.

Nokti su kod djece rijetko zahvaćeni, a promjene na noktima su najčešće u vidu točkastih udubina nokatne ploče, dok je oniholiza (odvajanje nokatne ploče) i distrofija jako rijetka.

Palmoplantarna psorijaza kod djece nije česta, kao niti pustulozni oblik psorijaze. Generalizirana pustulozna psorijaza koju karakterizira nagli početak, uz opće simptome kao što je povišena temperatura i opća slabost manifestira se pojavom brojnih pustula na eritematoznoj koži. Promjene mogu spontano regredirati kroz nekoliko tjedana, ali je češći prijelaz u druge oblike psorijaze te recidivi.

Opisani su i linearni te nevoidni oblici psorijaze, koji se pojavljuju na trupu ili ekstremitetima duž tzv. Blaschkovih linija.

Psorijatička artropatija je rijetka u dječjoj dobi, a može se pojaviti i prije kožnih promjena. Najčešća je u vidu daktilitisa ili mono/oligo artritisa koljena te skočnih zglobova ili interfalangealnih zglobova stopala.

Psorijazu u predjelu pelenske regije treba razlikovati od iritativnog pelenskog dermatitisa ili manjka cinka (acrodermatitis enteropatica). U vlasištu se mora razlikovati od gljivične infekcije ili seborejičkog dermatitisa ukoliko se radi o djetetu poslije puberteta. Na pregibima psorijaza može sličiti na eritrazmu, gljivičnu infekciju ili kandidijazu. Promjene na tijelu mogu nalikovati na lichen ruber planus, pityriasis rosea, sifilis, gljivičnu infekciju, dermatitis eczematoides nummularis.

Od laboratorijskoh promjena zabilježene su povišene vrijednosti ukupnog kolesterola te lipoproteina velike gustoće (HDL) u usporedbi sa zdravom djecom iste dobi.

Edukacija roditelja vrlo je bitna kako bi mogli utjecati na rizične čimbenike i spriječiti recidive bolesti. U liječenju se primjenjuje lokalna i sistemska terapija te fototerapija, ovisno o težini bolesti. Za liječenje blage psorijaze primjenjuju se lokalni pripravci na bazi kortikosteroida, keratolitika, derivati vitamina D3, tazaroten, inhibitori kalcineurina, katrani. Kod teških oblika psorijaze se uz lokalnu primjenjuje i sustavna terapija ciklosporinom, metotreksatom, retinoidima uz fototerapiju (UVB, PUVA). U najtežim slučajevima provodi se i liječenje biološkim lijekovima (adalimumab, etanercept, infliximab, ustekinumab).