LASER (Light Amplification by Stimulated Emission of Radiation) je uređaj koji proizvodi monokromatsko svjetlo koje se može fokusirati preko leća, čime se postiže velika gustoća snopa. Karakteristike svakog lasera ovise o tzv. aktivnom mediju, koji može biti plin, krutina ili tekućina te o izvoru energije. Aktivni medij određuje valnu duljinu laserskog svjetla, dok izvor energije određuje da li će zraka biti pulsna ili kontinuirana. Lasersko se svjetlo do ciljnog tkiva dovodi pomoću cijevi ili fleksibilnih optičkih vlakana.

Prvi laserski uređaj razvio je Maiman 1960. godine, a otac dermatološke laserske kirurgije Leon Goldman opisao je već 1964. godine lasersko odstranjivanje karcinoma kože. Sedamdesetih i osamdesetih godina dvadesetog stoljeća uvođenje organskih boja i teških metala, kao aktivnog medija laserskog uređaja, vodi ka razvoju nekoliko vrsta novih lasera.

Primjena laserske tehnologije sve je učestalija u dermatološkom liječenju. Laseri se u dermatologiji upotrebljavaju za liječenje vaskularnih i pigmentnih promjena, uklanjanje dlaka i tetoaža te za rezanje i evaporaciju tkiva.

Na području uklanjanja neželjene dlakavosti danas se upotrebljava nekoliko vrsta lasera koji rade na principu selektivne fototermolize, što znači da melaninski pigment u korijenu dlake apsorbira svjetlosnu energiju lasera koja se pretvara u toplinu te uništava korijen dlake. Obzirom da laserska zraka uništava samo dlaku u aktivnoj fazi rasta (anagena faza) biti će potrebno više tretmana, u razmaku od nekoliko tjedana, da bi se postigla uspješna epilacija. Broj tretmana ovisi o omjeru rastućih (anagenih) i mirujućih (telogenih) dlaka na određenom području tijela. Diodni laser (valne duljine 810 nm) danas se najčešće upotrebljava za odstranjivanje dlaka. Velika površina djelovanja (12 mm) omogućava vrlo brzo tretiranje velike površine kože, a dugo trajanje pulsa (50-250 msec) važno je za dugotrajni učinak. Uspoređujući mehaničke, kemijske i druge fizikalne epilacijske postupke (elektroepilacija) možemo zaključiti da je lasersko uklanjanje dlaka za sada najučinkovitije i najdugotrajnije rješenje problema neželjene dlakavosti.

Od vaskularnih promjena laserski se mogu liječiti proširene kapilare na licu (teleangiektazije), plavičaste vene na nogama (venektazije), paučinasta kapilarna proširenja (naevus araneus), crvenkasto-ljubičasti urođeni madeži (naevus flameus), mali hemangiomi i slično. Navedene vaskularne promjene sadrže oksihemoglobin i hemoglobin kao aktivne kromofore (molekule koje apsorbiraju određenu valnu duljinu svjetla) te se u liječenju upotrebljava lasersko svjetlo koje apsorbiraju navedene kromofore. To su argonski laser, kripton, KTP, FPDL, Nd:YAG i copper bromide laser.

Pigmentne promjene kože mogu se liječiti laserima koji emitiraju određenu valnu duljinu koju apsorbira melanin, glavna kromofora pigmentnih promjena. Laserski se mogu tretirati staračke pjege (solarne lentiginoze), pjege boje bijele kave (cafe-au-lait) i pjegice od sunca.

Za uklanjanje tetoaža upotrebljavaju se Q-switched ruby laser, Q-switched Nd:YAG laser i Q-switched alexandrite laser. Najbolji rezultati postižu se kod

ulkanjanja neprofesionalnih crnih i plavih tetoaža dok je uklanjanje profesionalnih višebojnih tetoaža puno teže ili nemoguće, kao što je slučaj sa bijelom i žutom bojom. Nakon laserskog uklanjanja tetoaža mogu zaostati ožiljci i hipopigmentacije.

Laseri se danas upotrebljavaju i u svrhu «pomlađivanja» kože oštećene djelovanjem sunčevog zračenja i za uklanjanje plitkih bora pri čemu se najčešće koristi CO2 laser ili erbium:YAG laser. Jedna od indikacija je i liječenje (evaporacija) virusnih papiloma kao što su šiljasti kondilomi na spolovilu kod žena i muškaraca.

Svakodnevno smo svjedoci napredovanja laserske tehnologije, a isto tako i razvoja novih spoznaja o koži te se sada uspješno liječe neka stanja koja su se prije 30 godina smatrala neizlječivim.