Koža je vrlo dinamičan organ. Svakoga dana dijele se stanice bazalnog sloja epidermisa i putuju prema najpovršnijem sloju kože, stratumu korneumu. Kako se stvaraju nove stanice tako se postupno ljušte stanice stratuma korneuma. Ipak, taj proces nije dovoljan da bi se odstranile tamne mrlje na koži, solarna oštećenja i znakovi starenja.

Uloga kemijskog peelinga je kontrolirano ljuštenje nekoliko slojeva oštećenih stanica kože, a može biti vrlo površni (stratum korneum), površinski (epidermis), srednji (papilarni dermis) i duboki (retikularni dermis). Djelovanjem kemijskog peelinga nastaju tri procesa u koži: 1) Odstranjivanjem površinskog sloja kože, stratuma korneuma, stimulira se rast epidermalnih stanica. 2) Uklanjaju se određeni slojevi oštećene kože. 3) Aktivacijom medijatora upale stimulira se stvaranje kolagena i bazične tvari (glikozaminoglikana) u dermisu.

Postoji niz supstancija koje se upotrebljavaju u svrhu kemijskog peelinga kao što su: retinoična kiselina, 5-fluorouracil, Jessnerova otopina, resorcinol, salicilna kiselina, trikloroctena kiselina, alfa-hidroksi kiseline (AHA), alfa keto kiseline, fenol. Dubina peelinga ovisi o mnogo faktora; koncentraciji  supstancije, duljini primjene, tipu kože i anatomskoj lokaciji te o tehnici izvođenja kemijskog peelinga.

Najčešće se primjenjuje peeling alfa-hidroksi kiselinama (AHA), tzv. voćnim kiselinama. Alfa-hidroksi kiseline su grupa organskih kiselina od kojih se neke dobivaju iz voća te otuda i potječe njihov naziv. Ipak valja naglasiti da se kiseline koje upotrebljavamo u kozmetici proizvode u laboratorijima, a ne istiskuju se iz voća. Glikolna kiselina, koja pripada skupini AHA kiselina ima vrlo dobra svojstva zbog  male molekule što omogućuje bolje prodiranje u kožu.

Indikacije za kemijski peeling su melasma (tamne mrlje na koži), postinflamatorne hiperpigmentacije, pjege od sunca, sitne bore, akne, ožiljci nakon akne, starenje kože.

Starenje kože je dinamičan proces. Starenjem u koži nastaju određene histološke promjne koje rezultiraju slijedećim kliničkim osobinama: pojačana hrapavost kože, naravnomjerna pigmentacija, gubitak elasticiteta i pojava bora. Starenje kože određeno je samim kronološkim starenjem (intrinzičko starenje), ali isto tako i vanjskim čimbenicima od kojih je najvažnije sunčevo zračenje (ekstrinzičko starenje). Uloga kemijskog peelinga je da stvori tanji, kompaktniji stratum korneum, deblji epidermis bez staničnih atipija i s jednolikom raspodjelom melanina te pojačano odlaganje kolagena i bazične tvari u dermisu. Dermalne promjene  direktno ovise o dubini peelinga. Što je peeling dublji to je veće odlaganje kolagena i bazične tvari. Stoga se laganijim peelingom mogu ukloniti plitke bore dok je za duboke bore potreban jači peeling.

Kemijski peeling glikolnom kiselinom izvodi se nanošenjem kiseline na kožu pod kontrolom dermatologa, kako bi se točno odredila dubina penetracije i učinak. Nakon nanošenja kiseline osjeća se lagano peckanje koje brzo nestaje primjenom neutralizatora. Ovisno o dubini peelinga nakon tretmana može se vidljeti crvenilo kože 12 do 24 sata ili ljuštenje. Maksimalni učinak vidljiv je nakon 2 do 3 tjedna. Najčešće je potrebno nekoliko tretmana do postizanja maksimalnog učinka. Nakon peelinga koža se njeguje neutralnim emolijensima do oporavka. Potrebna je fotoprotekcija.

Kontraindikacije za izvođenje kemijskog peelinga su: otvorene rane i ogrebotine, herpes simplex infekcija, operativni zahvat na licu unutar 3 mjeseca, terapija retinoidima prije godinu dana, upalne promjene na licu, trudnoća. Neke bolesti kože mogu se pogoršati ukoliko bi se primjenio kemijski peeling; seborejički dermatitis, atopijski dermatitis, rosacea, teleangiektazije.

Učestalost ponavljanja kemijskog peelinga ovisi o dubini. Vrlo površni peeling može se primjeniti jednom tjedno, površinski svakih 2 do 6 tjedana, a srednji (do papilarnog dermisa) svakih 3 do 6 mjeseci.