Kontakti alergijski dermatitis (KAD) je upalna bolest kože uzrokovana alergijskom reakcijom kasnog tipa (tip IV), posredovanom limfocitima.

Akutni  KAD manifestira se crvenilom i svrbežom kože te ponekad i mjehurićima , koji nastaju nakon 24 do 48 sati od ponovnog kontakta alergena s kožom.   U kroničnoj fazi prevladava suhoća, ljuštenje kože i bolne ragade. Promjene su najjače izražene na mjestu kontakta, ali se šire i izvan tog područja.

Najčešći kontaktni alergeni su nikal, kobalt, peruvijanski balzam, neomicin, miomirisi, kromati, bacitracin, timerosal, formaldehid, glutaraldehid.

Paradoksalno kontaktni alergijski dermatitis može nastati i na kortikosteroide, koji se primjenjuju za liječenje upalnih bolesti kože.

Postavljanje dijagnoze često je mukotrpno. Potrebna je detaljna anamneza s osvrtom na izloženost profesionalnim alegenima te je bitan podatak da se promjene na koži smiruju izvan radnog mjesta ili za vrijeme godišnjeg odmora. Važan je i podatak o hobijima, uzimanju lijekova, primjeni preparata za osobnu higijenu i sl.

Najvažniji test za potvrdu dijagnoze kontaktnog alergijskog dermatitisa je epikutani (patch) test, koji se izvodi na koži gornjeg dijela leđa ili gornjeg dijela nadlaktice, primjenom alergena u komorama ispod flastera. Test očitavamo nakon 48 i 72 sata, a ponekad i 96 sati. U standardni epikutani test uključeni su najčešći alergeni za neko područje u standardiziranim koncentracijama, a postoje i posebni profesionalni setovi za određena zanimanja, koji se po potrebi mogu i dopuniti alergenima s radnog mjesta. Također se može učiniti i epikutani test na lijekove, koji se očitava nakon 20 min te 2., 4. i 7. dan. Preparati za osobnu higijenu testiraju se bez razrjeđivanja dok se detergenti, šamponi i sapuni razrjeđuju.

Prije testiranja važno je ukinuti lokalnu primjenu kortikosteroida i imunomodulatora. Peroralni kortikosteroidi mogu se uzimati u niskim dozama od 20 mg. Preporuča se i ukidanje peroralnih antihistaminika, lijekova za umirenje i spavanje te analgetika tjedan dana prije testiranja.Obzirom da ultraljubičasto zračenje smanjuje broj Langerhansovih stanica u koži te umanjuje pozitivitet u epikutanom testu zabranjeno je izlaganje UV svijetlu 4 do 6 tjedana prije testiranja.

Epikutani test se ne preporuča za vrijeme trudnoće i laktacije.

Kod djece se epikutano testiranje provodi istim koncentracijama alergenima. Ukoliko se pojave iritativne reakcije tada se test provodi s nižim koncentracijama alergena.

Muškarci koji imaju dlakava leđa trebali bi obrijati dlake 1 do 2 dana prije testiranja, kako bi se smanjila mogućnost iritacije.

Pozitivna reakcija se očituje kao eritem i edem (+); eritem, edem i pojedinačne papule i vezikule (++) ili kao jaka reakcija s brojnim papulama, vezikulama, bulama i jakim vlaženjem (+++).

Nakon postavljanja dijagnoze potrebna je edukacija kako izbjegavati alergen na koji je test ispao pozitivan, odnosno kako se zašititi od neizbježnih kontakata rukavicama, maskama, zaštitnom odjećom i obućom.

Terapija se provodi  primjenom protuupalnih lokalnih kortikosteroidnih krema i masti ili imunomodulatora. U težim oblicima uvodi se i sistemsko liječenje antihistaminicima, kortikosteroidima, a u najtežim oblicima azatioprinom, ciklosporinom, metotreksatom, alitretinoinom. UVB fototerapija i iontoforeza također mogu biti korisne. Važna je i pojačana njega tako da se za pranje primjenjuju sintetski detergenti (syndeti) ili kreme za pranje. Nakon pranja  je potrebno dobro posušiti kožu i primjeniti zaštitne kreme kako bi se smanjila evaporacija vode iz kože i vratio nedostatak lipida te na taj način pojačala zaštitna barijera kože i smanjila mogućnost senzibilizacije.

U razlikovnoj dijagnozi potrebno je isključiti kontaktni iritativni dermatitis, koji nastaje nakon kraćeg kontakta s jakim iritansima na bazi kiselina, lužina, otapala. Ova vrsta dermatitisa prikazuje se crvenilom, oticanjem, ponekad mjehurićima na mjestu kontakta kože s iritansom, uz osjećaj pečenja i svrbeža. U slučaju dugotrajne izloženosti slabijim iritansima ili samo vodi dolazi do oštećenja zaštitne barijere kože, gubitka lipida i nastanka suhoće, hiperkeratoze, ljuštenja i ragada. Epikutani test je negativan.

Kontaktni dermatitis uzrokovan proteinima nastaje nakon kontakta kože s proteinima biljnog  ili životinjskog podrijetla, žitaricama, brašnom i enzimima (alfa amilaza, glukoamilaza, laktaza). Najčešće se javlja kod osoba koje rade s hranom. Patogeneza je nejasna i radi se vjerojatno o kombinaciji tip I i tipa IV preosjetljivosti. Predisponirajući čimbenici za nastanak ovog dermatitisa je oštećena kožna barijera pa se najčešće razvija na podlozi atopijskog dermatitisa, kontaktnog iritativnog dermatitisa, fizikalnog oštećenja kože ili izloženosti vlažnim uvjetima. Rezultati kožnog ubodnog (prick, prick-to-prick) testa su obično pozitivni, a rezultati epikutanog testa negativni. Liječenje ovog oblika dermatititsa svodi se na izbjegavanje kontakta s alergenima, primjeni topičkih kortikosteroida ili imunomodulatora, sistemskih antihistaminika. Od koristi može biti i dijeta bez uzročnog alergena.

Airborne kontaktni dermatitis nastaje pri kontaktu s tvarima koje se prenose zrakom, a najviše se manifestira na nepokrivenim dijelovima tijela ili u fleksurama (aksile, ingvinumi, kubitalno i poplitealno), zbog nakupljanja čestica alegena. Najčešće je uzrokovan vlaknima (staklena i kamena vuna), urea-formaldehid izolacijska pjena, keramička vlakna, ugljična vlakna, azbest, polipropilenska vlakna i polietilen iz klima uređaja).

Fotoalergijski kontaktni dermatitis nastaje nakon što se pod utjecajem ultraljubičastog zračenja supstancija pretvara u novi hapten na koji nastaje imunološka reakcija. Dokazuje se pozitivnim foto patch testom.  Fototoksični kontaktni dermatitis nastaje nakon što reaktivna supstancija pod utjecajem ultraljubičastog zračenja toksično oštećuje stanice. Fototoksične reakcije najčešće uzrokuju lijekovi (tetraciklini, fenotiazin, dakarbazin, grizeofulvin, nalidiksinska kiselina), furokumarini iz biljaka, akridinske boje, eozin.

Sistemski kontaktni dermatitis nastaje nakon što se osoba prethodno senzibilizirala kontaktnim alergenom, koji je unesen u organizam peroralno, inhalatorno, intravenski ili transkutano. Može se manifestirati makulopapularnim osipom, dermatitisom u pregibima, Baboon sindromom (eritemom perianalne regije), erupcijom vezikula na dlanovima i šakama te općim simptomima  (glavobolja, slabost, povećana temperatura, proljev, povračanje, artralgija). Različiti lijekovi, nikal i živa mogu uzrokovati Baboon sindrom i tzv SDRIFE (systemic drug-related intertriginous and flexural exanthema). Sistemski kontaktni dermatitis može biti uzrokovan i tvarima u organizmu kao što su različiti ortopedski implantati (cement, vijci, pločice), „pacemakeri“, metalni stentovi, plastični i metalni zubni implantati, umjetni srčani zalisci, plastični predmeti za reparaciju hernije. Dijagnoza se postavlja iscrpnom anamnezom, epikutanim testom (koji je niske osjetljivosti), oralnim provokacijskim testom, eliminacijskom dijetom. Liječi se prestankom primjene suspektnog lijeka ili alergena, sistemskim antihistaminicima i topičkim kortikosteroidima.