Papiloma virusi čovjeka (Humani papiloma virusi, HPV) su DNK virusi i pripadaju porodici Papova virusa. Papova je akronim od papiloma-mali tumor kože, polioma- multifokalno širenje, vakuola-tvore šupljine u stanicama.

Danas je poznato više od 150 genotipova HPV-a.  HPV selektivno inficira epitel kože i sluznica. Razmnožava se u stanicama pločastog epitela kože i sluznica te tvori vidljive promjene ili subkliničke, golim okom nevidljive promjene. Vlaženje i mikrotraume kože i sluznice pogoduju nastanku i širenju infekcije. Inkubacija je dugačka i traje 2 do 9 mjeseci. Većina infekcija je savladana imunološkom obranom organizma, ali virus može postati pritajen i perzistirati na mjestu infekcije. Virus se može prenjeti direktnim kontaktom sa zaraženom osobom, tijekom poroda s majke na dijete i preko kontaminiranih površina (bazeni, sportske dvorane). Specifična antivirusna terapija za sada ne postoji.

Obične bradavice (Verruca vulgaris)

Ova vrsta bradavica može se naći na svim mjestima na tijelu, a uzrokovana je virusom HPV tipa 1,2,4 i 7. Obično su boje kože ili svjetlije, u obliku polukuglastog izbočenja ili pak končaste. Na površini se često vide smeđe do crne točkice, koje predstavljaju trombozirane kapilare. Bradavice mogu biti pojedinačne ili u skupinama. Karakteristično se šire autoinokulacijom.

Obične bradavice mogu i spontano regredirati. Kod djece treba izabrati najmanje traumatičan način liječenja. U primjeni su razne ablativne metode odstranjivanja kao krioterapija, kemijska ablacija, elektrokauterizacija  i lasersko liječenje. Svakako je potrebno odabrati metodu koja neće ostaviti ožiljke. U početku se mogu primjeniti i manje traumatska sredstva kao što je lokalna primjena salicilne kiseline, 3% cidofovira u kremi ili imiquimoda. Kod brojnih i rezistentnih bradavica opisana je i primjena visokih doza cimetidina (30-40 mg/kg dnevno kroz 6 tjedana). Ovakva vrsta liječenja daje bolje rezultate kod male djece, a slabije kod adolescenata i odraslih.

Plosnate bradavice (Verruca plana)

Plosnate bradavice urokuju tipovi 3,10 i 28 HPV-a. Mogu se pojaviti bilo gdje na tijelu, ali su najčešće na licu. Kako samo ime kaže radi se o blagim izbočenjeima, široke baze, uglavnom boje kože. Također se prenose autoinokulacijom, a kod odraslih naročito brijanjem.

U liječenju se najčešće primjenjuje lokalno tretinoin, derivat vitamina A, ali se mogu primjeniti i druge već navedene metode.

Bradavice na stopalima (Verrucae plantaris)

Bradavice na stopalima su zbog lokalizacije obično plosnate i hiperkeratotične. Mogu zahvatiti veliku površinu pa ih u tom slučaju zovemo mozaične bradavice. Često su vrlo bolne na pritisak te čine smetnje kod hodanja. Na stopalima mogu nastati i druge slične promjene kao keratoze ili natisci. Skidanjem površinskog rožnatog sloja otkriva se razlika. Naime, kod virusnih bradavica nastaje točkasto krvarenje iz tromboziranih kapilara ili se uočavaju smečkaste točkice.

Najčešći oblik liječenja plantarnih bradavica je primjena salicilne kiseline u raznim podlogama i naknadno uklanjanje keratoza skalpelom. Moguća je i primjena 20% formalina, također uz uklanjanje keratoza te krioterapija (smrzavanje tekućim dušikom).

Šiljasti kondilomi (Condyloma acuminatum)

Radi se o bradavicama uzrokovanim pretežno tipovima 6 i 11, a ponekad tipom 16,18 i 30 te kod djece 2 i 4. Opasnost infekcije ovim virusima je u njihovom onkogenom potencijalu. Postoje jasni dokazi da su onkogeni tipovi HPV-a uzročnici intraepitelne neoplazije vrata maternice, stidnice, ždrijela, penisa i završnog debelog crijeva. Šiljasti kondilomi nastaju obično u anogenitalnoj regiji (od spolovila do čmara) i srećom se najčešće izoliraju tipovi 6 i 11 koji nemaju visoki onkogeni potencijal. Osim u anogenitalnom području ove bradavice mogu nastati i na drugim sluznicama kao što je usna šupljina, nazofarinks (nos i ždrijelo) i konjunktiva (bjeloočnica). Papiloma virusi su česti uzrok pojave papiloma na larinksu, koji se prenose vertikalno s majke za vrijeme poroda. Šiljasti kondilomi mogu biti pojedinačni ili grupirani. Kod imunosuprimirane djece kondilomi mogu biti izuzetno veliki.

Virus HPV se na anogenitalno područje djeteta prenosi vertikalno s majke prilikom poroda ili horizontalno s bradavica na drugim dijelovima tijela. Isto tako se mora isključiti i mogućnost spolnog zlostavljanja djeteta, pogotovo ukoliko se anogenitalne bradavice pojave kod djeteta starijeg od 3 godine. Kondilomi u usnoj šupljini djeteta također su znak mogućeg spolnog zlostavljanja.

U diferencijalnoj dijagnozi treba razlučiti condylomata lata (papule kod sekundarnog stadija sifilisa), moluske (bradavice uzrokovane Pox virusom), papule i čvorove koji nastaju zbog trajne fekalne inkontinencije i rijetko maligne neoplazme.

Iako šiljasti kodilomi mogu spontano regredirati kroz nekoliko godina u 50% djece, roditelji se češće odlučuju na terapiju. U tom smislu mogu se primjeniti ablativne ili kemijske metode. Primjenjuje se krioterapija, ekscizija, elektrokauterizacija, laserska terapija. Od lokalnih kemijskih sredstava primjenjuje se podofilotoksin, imiquimod, cidofovir. Imunosuprimirana djeca s velikim kondilomima mogu očekivati smanjivanje kondiloma nakon normalizacije imunološkog statusa.

Epidermodysplasis verruciformis

Promjene na koži kod ovog poremećaja manifestiraju se pojavom velikog broja plosnatih bradavica, posebice iznag koštanih izbočenja. Uzrokovane su HPV-om tipa 3, 5 i 8, ali i drugim. Najčešće se radi o infekciji s više tipova ovog virusa. Radi se o autosomno recesivnoj genodermatozi koja se često javlja u obiteljima s konsangvinitetom (sklapanjem braka bliskih srodnika).

Na mjestima koja su izložena suncu postoji mogućnost maligne alteracije bradavica. Unatoč terapiji one se ponovo pojavljuju. Za sada nema adekvatnog liječenja, a kod odraslih su određeni rezultati ostvareni lokalnom primjenom 5-aminolevulinske kiseline i fotodinamskom terapijom. Također se pokušalo i sistemskom primjenom retinoida. Kod malignih promjena potrebno je kirurško liječenje.

Rekurentna respiratorna papilomatoza

Rekurentna respiratorna papilomatoza karakterizirana je papilomatoznim izraslinama sluznice dišnog trakta, a uzrokovana je humanim papiloma virusom, najčešće tipom 6 i 11, ali ponekad i 16 te 18. Javlja se kao juvenilni oblik, do pete godine života i adultni oblik, obično između 20. i 40. godine života. Juvenilna papilomatoza jedan je od najčešćih  uzroka dječje promuklosti.

Nastaje vertikalnim prijenosom s majke na dijete prilokom poroda, a adultna forma orogenitalnim seksom. Rizik razvitka papilomatoze u djeteta majke s genitalnim kondilomima je oko 1:400, te je to ipak relativno rijetka bolest.

Simptomi variraju od blage promuklosti, osjećaja stranog tijela u grlu do epizoda gušenja i čestih pneumonija. Promjene mogu biti prisutne od nosne sluznice do bronhalne sluznice.

Bolest se dijagnosticira fleksibilnom laringoskopijom odnosno bronhoskopijom, a standardno liječenje je mikrokirurško. Ponekad se kombinira s primjenom interferona ili cidofovira intralezionalno. Niti jedna metoda nije dovoljno učinkovita protiv ovih rekurentnih promjena te pojedini pacijenti trebaju i preko 20 kirurških tretmana. Oboljelu djecu treba često kontrolirati radi održavanja prohodnosti dišnih puteva.