Humani papiloma virus (HPV) uzročnik je epitelnih tumora kože i sluznica. Poznato je oko 150 genotipova  virusa. Neki su uzročnici bradavica na licu, rukama, stopalima, dok drugi uzrokuju genitalne promjene ili čak karcinom vrata maternice, stidnice i penisa. Infekcija jednim tipom virusa ne štiti osobu od infekcije drugim tipom. U Hrvatskoj je zaraženo 60% spolno aktivnih žena te 70% njihovih muških partnera. Opasnost predstavljaju  zaražene osobe koje su asimptomatske, te nesmetano šire infekciju spolnim kontaktom.

Vrsta promjena uzrokovanih HPV-om ovisi o njegovom genetičkom tipu. Genotipovi niskog onkogenog rizika (6, 11, 42, 43, 44) uzrokuju genitalne bradavice (kondilome) i vrlo rijetko  zloćudne promjene. Za razliku od toga genotipovi visokog onkogenog rizika (16, 18, 31, 33, 35, 39, 45, 51, 52, 56, 58, 59) odgovorni su za nastanak opasnih promjena na stanicama grlića maternice (CIN II, CIN III) te karcinoma. Kod 1-3% žena zaraženih HPV-om nastaje rak grlića maternice, ako infekcija traje dulje od 10 godina.  U Hrvatskoj godišnje oboli 350 žena od te bolesti, a umre ih 100.

Povezanost HPV infekcije i karcinoma vrata maternice 10 puta je veća nego povezanost pušenja i karcinoma pluća! Osim karcinoma vrata maternice HPV uzrokuje i rak stidnice, rodnice, anusa, penisa, ždrijela.

Klinička slika HPV-genitalne infekcije

Kod žena su promjene najčešće lokalizirane na stidnici, u rodnici ili oko čmara, u vidu  karfiolastih izbočina bjelkaste, sivkaste ili crvenkaste boje, ali promjene mogu biti i na cerviksu, što se utvrđuje ginekološkim pregledom-kolposkopijom. U 95% slučajeva invazivnog karcinoma vrata maternice izoliran je HPV i stoga je važno  da svaka žena barem jednom godišnje učini Papa test, kojim će se utvrditi moguće promjene na stanicama uzrokovane virusom (CIN, cervikalna intraepitelijalna neoplazija).

Kod muškaraca su genitalne bradavice obično lokalizirane na penisu ili u okolici čmara, ali mogu biti smještene i u mokračnoj cijevi, čime je otežano mokrenje.

Promjene su obično asimptomatske ili mogu uzrokovati blaži svrbež i peckanje.  Klinički razlikujemo nekoliko vrsta genitalnih bradavica uzrokovanih HPV-om. Najčešći su tzv. šiljasti kondilomi, karfiolaste izrasline  ružičaste boje koje su lako uočljive. Teže kliničke uočljivosti su plosnate bradavice (condylomata plana), koje su znatno opasnije jer ih uzrokuju tipovi virusa visokog  rizika za nastanak karcinoma. Rjeđe se javljaju smećkaste promjene (Bowenoidna papuloza) ili pak gigantski kondilomi (Buschke-Lowenstein), koji mogu doseći veličinu muške šake. Takve promjene treba razlikovati od promjena koje se javljaju kod sifilisa te od karcinoma genitalne regije.

Ponekad su promjene i kod žena i kod muškaraca vrlo teško uočljive, pa se otkrivaju tek nakon premazivanja razrijeđenom octenom kiselinom, pod povećanjem (kolposkopija, peniskopija). Danas postoje suvremene molekularne pretrage kojima se iz obriska mokračne cijevi (uretre), obriska cerviksa ili pak obriska sumnjive promjene na spolovilu može utvrditi  prisutnost i tip virusa (Hybrid Capture, PCR).

Način prenošenja infekcije

Virus se prenosi sa zaražene osobe tijekom spolnog odnosa, bez obzira postoje li uočljive genitalne bradavice ili ne. Obzirom da infekcija virusom može biti neopažena, može se prenjeti na spolnog partnera bez znanja prenosioca virusa.  Teoretski su mogući i drugi oblici prijenosa kao npr. preko toaleta,  sjedalica u saunama, donjeg rublja, zaraženih instrumenata i sl. Moguća je infekcija djeteta  prolaskom kroz porođajni kanal zaražene majke, ali se kod pojave genitalnih bradavica djeteta ne smije zanemariti ni mogućnost seksualnog zlostavljanja.

Faktori rizika

U nastanku HPV infekcija, osim općeg stanja organizma, važno je   stanje kože i sluznica, kao lokalnog činitelja obrane od mikroorganizama. Fiziološka nezrelost vrata maternice kod mladih djevojaka čini ih najugroženijima za infekciju. Sitne erozije, vlaženje, oštećenje kože zbog drugih bolesti, niski higijenski standard, pogoduju nastanku i širenju infekcije. Ugrožene su i osobe oslabljenog imuniteta (AIDS, druge kronične bolesti), te osobe promiskuitetnog ponašanja kao i njihovi partneri. Obzirom na veliku rasprostranjenost infekcije HPV-om (30-50% splono aktivnih adolescenata u dobi do 19 godina je zaraženo), čak i osobe koje su imale samo jednog spolnog partnera mogu biti zaražene virusom. Kod zdravih, imunokompetentnih ososba  virus može spontano nestati u roku 18 mjeseci.

Liječenje

Liječenje se temelji na uklanjanju  promjena kože i sluznica koje su znak aktivne HPV-genitalne infekcije. Virus je vrlo otporan i teško ga je iskorijeniti pa se liječenje u nekim slučajevima mora ponoviti više puta. Recidivi (ponovna pojava promjena) mogu biti česti i obično su znak reaktivacije subkliničke infekcije, a rjeđe infekcije od seksualnog partnera.

Najčešće se primjenjuje lokalna citotoksična terapija, krioterapija (smrzavanje) ili kirurška odnosno laserska terapija. Dolazi u obzir i lokalna primjena interferona, imunomodulatora (imiquimod) ili sistemsko liječenje, kod vrlo teških stanja.

Kako se zaštititi?

Najvažnije u prevenciji infekcije je odgovorno seksulano ponašanje kakao bi se sačuvalo zdravlje i plodnost. Kondom ne pruža dobru zaštitu, a infekcija može nastati i tijekom oralnog i analnog odnosa. Osobe koje imaju izražene promjene mogu spriječiti njihovo širenje redovitim pregledima kod dermatovenerologa i ginekologa, kako bi se na vrijeme započelo liječenje. Obavezno je testiranje na HPV muških partnera zaraženih žena.

Prevencija primjenom cjepiva

U Hrvatskoj se od 2007. godine primjenjuje četverovalentno cjepivo protiv HPV-a tip 6,11, 16 i 18 (Gardasil). Prije cijepljenja nužna je edukacija djece i roditelja. Cijepljenje se preporučuje za djecu i adolescente do 15 godina te za žensku populaciju od 16-26 godina. Između 9. i 14. godine najviša je razina protutijela te bi bilo poželjno i ranije cijepljenje. Docjepljivanje je potrebno nakon 8 godina. Mogu se cijepiti i osobe od 26-50 godina, ali je tada učinkovitost znatno manja.

Cjepivo se primjenjuje u 3 odvojene doze, intramuskularno (određenog dana, nakon 2 mjeseca, nakon 6 mjeseci od prve doze).

Nakon cijepljenja za žensku populaciju su i dalje nužni ginekološki pregledi uz testove probira (Papa, testiranje na HPV, kolposkopija).

Koristi od cjepiva mogu imati i osobe zaražene drugim tipovima HPV-a (31, 35, 40, 44, 45, 51, 54) zbog genotipske srodnosti.

Cjepivo ima isključivo preventivnu, a ne terapijsku vrijednost.