
HIDRADENITIS SUPPURATIVA
Hidradenitis suppurativa (HS) je kronično-recidivirajuća upalna bolest pilosebacealnog folikula.
Obično nastaje nakon puberteta, s vrškom incidencije između 21. i 23. godine života. Češća je u žena nego u muškaraca.
Bolest počinje pojavom dubokih, bolnih, upalnih čvorova u predjelu pazuha, prepona, gluteusa, perianalno, ispod ili između dojki. U kasnijem stadiju bolesti vidljivi su apscesi, sinusni kanali i ožiljci. U pregibima se mogu vidljeti dvostruki komedoni, kao prvi znak početka bolesti.
Kod žena su promjene njčešće smještene u pazušnim jamama, preponma i ispod dojki , dok se u muškaraca pojavljuju glutealno, perianalno, na stražnoj strani vrata i iza uha.
Težina bolesti se procjenjuje prema Hurley ljestvici u tri stupnja: 1. Stupanj uključuje jedan ili nekoliko izoliranih furunkula, bez sinusnih kanaliaća i ožiljaka. U 2.stupnju bolesti se uz furunkule, na nekoliko lokacija, pojavljuju i sinusni kanalići te ožiljci. U 3. stupnju bolesti prisutni su široko rasprostranjeni furunkuli s međusobno povezanim kanalićima, ožiljci te gnojni sadržaj neugodnog mirisa.
Dijagnoza se postavlja na osnovu anamnestičkih podataka o pojavi bolnih i gnojnih lezija više od dva puta u šest mjeseci te na osnovu pozitivne obiteljske anamneze za HS i negativnog bakteriološkog brisa lezija kože.
Etiopatogeneza bolesti temelji se na okluziji gornjeg dijela folikula zbog folikularne hiperkeratoze, s posljedičnom dilatacijom pilosebacealne jedinice i rupture folikula te sekundare upalne reakcije. U ranim lezijama prevladavaju neutrofilni mikroapscesi i makrofagi, a u kasnim lezijama dominiraju B limfociti i plazma stanice.
Pozitivna obiteljska anamzea za HS utvrđena je u 40% bolesnika. Najčešće se nasljeđuje autosomno dominantno.
Pretilost je utvrđena u 45-80% oboljelih, a uzrok je i pogoršanja bolesti zbog mehaničke iritacije, okluzije i maceracije.
Pušenje, odnosno nikotin, stimulira kemotaksiju neutrofila, provocira degranulaciju mastocita i stvaranje IL-10 te uzrokuje okluziju folikula. Čak 60-90% oboljelih od HS-a su pušači, a 5-15% bivši pušači.
Kao provocirajući čimbenici navode se još i depilacija, iritacija dezodoransima, tijesna odjeća, lijekovi (litij, oralno kontraceptivi, izotretinoin).
Hidradenitis suppurativa se pojavljuje uz neke druge bolesti: autoimune bolesti (upalne bolesti crijeva, artritis i spondiloartropatija), metabolički sindrom, depresija, druge bolesti pilosebacealnog folikula (acne conglobata, prifolliculitis capitis abscendens et suffodiens, pilonidalni sinus), pyoderma gangrenosum, kožni tumori, Bechcetova bolest i druge.
Liječenje je teško i dugotrajno.
Od općih mjera prevencije savjetuje se prestanak pušenja, redukcija tjelesne težine, izbjegavanje primjene iritansa u pregibima kože. Umjesto brijanja savjetuje se epilacija laserom.
U lakšim oblicima bolesti primjenjuje se lokalna terapija u vidu 1% otopine klindamicina, dva puta na dan. Protiv bolova se primjenjuje rezorcinol 7-20% u lanolinu ili vazelinu. Također se lokalno intralezionalno aplicira kortikosteroid (triamcinolon acetonid 5-10 mg/ml), što dovodi do brzog smirivanja boli.
Sustavni antibiotici izbora su: doksiciklin u dozi 2×100 mg kroz 4 mjeseca ili kombinacija rifampicina (2×300 mg) i klindamicina (2×300 mg) kroz 10 tjedana. Od ostalih antibiotika primjenjuju se još i minociklin, kombinacija rifampicina, moksifloksacina i metronidazola.
Sustavni retinoidi se primjenjuju u liječenju HS-a zbog svog protuupalnog djelovaja i radi normalizacije proliferacije i diferencijacije keratinocita. Najbolje se pokazao acitretin u dozi od 0,25 do 0,88 mg/kg tijekom 3 do 12 mjeseci.
Dapson, sulfonski antibiotik , može se primjenjivati kod umjereno teških oblika u dozi od 50 do 200 mg na dan.
Od bioloških lijekova najučinkovitiji je adalimumab, antagonist faktora tumorske nekroze alfa (TNF-alfa). Danas se adalimumab (Humira) smatra najspecifičnijom terapijom za HS. Indiciran je za liječenje II i III stadija bolesti, a u Hrvatskoj ga odobrava posebna liječnička komisija. Adalimumab se primjenjuje u dozi od 160 mg, a nakon dva tjedna daje se doza od 80 mg, te nakon dva tjedna 40 mg i ta se doza daje potom 1 puta na tjedan.
Kiruško liječenje uključuje inciziju, drenažu, ekscizije, a provodi se ovisno o učinku medikamentozne terapije te sklonosti nastanku ožiljaka.
Laserska terapija jedna je od dodatnih terapijskih opcija, a primjenjuje se CO2 i Nd:YAG laser.
U liječenju ove neugodne bolesti potreban je multidisciplinarni pristup uz opće mjere prevencije.