Vitiligo (telećak) označava pojavu depigmentiranih, mliječno bijelih žarišta na koži. Promjene se mogu pojaviti na bilo kojem dijelu kože. Najčešće su zahvaćeni:

• Koža oko očiju i usta
• Oko pupka
• Na leđima i prsima
• Ekstenzorne strane ruku i nogu
• Laktovi
• Koljena
• Genitalna regija

Vitiligo se može javiti u lokaliziranom obliku, generaliziranom ili pak univerzalnom, kada dolazi do potpune depigmentacije kože cijelog tijela. Ponekad se nađe i depigmentacija kose (leukotrichia).

Što određuje boju kože?

Pigment melanin koji proizvode stanice melanociti  odgovoran je za boju kože, očiju i kose. Ukoliko melanociti ne stvaraju dovoljno melanina koža postaje svijetlija ili potpuno depigmentirana.

Uzrok vitiliga

U početku bolesti melanociti ne stvaraju dovoljno melanina, a kasnije dolazi do njihovog razaranja. Točan uzrok je nerazjašnjen, ali se navode tri teorije :

• Imunološka teorija pretpostavlja da ispadi imunološkog sustava uzrokuju uništavanje melanocita od strane limfocita.
• Neuralna teorija navodi da neurokemijski medijatori razaraju melanocite.
• Teorija samorazaranja sugerira da su melanociti razoreni djelovanjem intermedijarnih produkata sinteze melanina.

Tko oboljeva od vitiliga?

Vitiligo se najčešće pojavljuje kod osoba mlađe životne dobi, između 10. i 30. godine života, ali je moguća pojava u bilo kojoj životnoj dobi. Procjenjuje se da zahvaća  1% stanovništva.

Nasljeđe

Oko 30% oboljelih navodi postojanje vitiliga kod roditelja, braće ili djece. Opisana je i pojava vitiliga kod jednojajčanih blizanaca. Osobe iz obitelji s šećernom bolesti ili bolestima štitnjače češće oboljevaju od vitiliga.

Tijek bolesti i prognoza

Vitiligo je kronična bolest. Tijek bolesti je varijabilan, ali je karakterističan nagli početak praćen sporom progresijom ili stagnacijom bolesti. Oko 30% pacijenata navodi spontanu repigmentaciju pojedinih žarišta. Ponekad bolest brzo napreduje te zahvaća velike površine tijela. Postoje i segmentalni, jednostrani oblici bolesti koji su obično vrlo stabilni. Tijek bolesti se ne može predvidjeti za pojedinca.

Kako se liječi vitiligo?

Ponekad, pogotovo kod osoba vrlo svijetle puti liječenje nije potrebno. Ali, obzirom da je koža bez pigmenta potpuno nezaštićena od sunca, vrlo lako se dobiju opekline. Zato je potrebna primjena sredstava s visokim zaštitnim faktorom, SPF. Moguća je i primjena kamuflirajućih vodootpornih sredstava prilagođenih za vitiligo.

Ukoliko takve mjere ne daju zadovoljavajuće rješenje moguća su dva pristupa: vraćanje pigmenta u žarištima (repigmentacija) ili uništavanje pigmenta u okolnoj koži (depigmentacija).

Za repigmentaciju se mogu upotrebljavati lokalni kortikosteroidi u kombinaciji s UV zračenjem, ali pod kontrolom dermatologa zbog moguće pojave atrofije kože i drugih nuspojava. Takav oblik liječenja se ne preporuča u dječjoj dobi.

Također se može primjeniti fotokemoterapija (PUVA), što znači da se nakon primjene fotosenzibilizatora (psoralena) koža obasjava UVA zraka u rastućim dozama. Potrebno je oko 100-300 tretmana da bi se postigla zadovoljavajuća pigmentacija.

Obećavajuća je i primjena lokalnih imunomodulatora, takrolimusa i pimekrolimusa čije se djelovanje poboljšava okluzivnom terapijom.

Dolazi u obzir primjena gelova na bazi enzima katalaze i tioredoksin dismutaze, koje djeluju kao čistači slobodnih radikala i vodik peroksida koji uništavaju melanocite.

Može se pokušati primjena calcipotriola, derivata vitamina D, također uz narrow band UVB zračenje, 311 nm.

Kod djece se najviše rezultata očekuje od terapije tacrolimusom u kombinaciji s excimer laserom (308 nm).

Moguće su i kirurške metode liječenja u vidu transplantacije autolognog (vlastitog) epidermisa ili autolognih kultiviranih melanocita te tetoaža željeznim oksidom.

Ukoliko su zahvaćene velike površine kože moguća je primjena monobenziletera hidrokinona 20% na zdravu kožu radi postizanja trajne depigmentacije.