Svrbež kože je kompleksan simptom sličan boli i svi se barem ponekad sretnemo s tom neugodnom pojavom. Kronični svrbež je onaj koji traje dulje od 6 tjedana i jako utječe na kvalitetu života, slično kao i kronična bol.

Svrbež je povezan s različtim upalnim bolestima kože, ali se može pojaviti i bez primarnih promjena na koži, povezan s bolestim unutrašnjih organa. Svrbež kože može biti i posljedica oštećenja živčanih vlakana kao kod post-herpetične neuralgije. Brojne psihijatrijske bolesti su povezane sa svrbežom, kao opsesivno kompulzivni poremećaji, deluzije parazitoza i sl.

Kao rezultat ponavljanog grebanja nastaju različite promjene na koži: ekskorijacije, čvorići, lihenifikacija (pojačani kožni crtež), hiper i hipopigmentacije.

Dijagnoza kroničnog svrbeža je vrlo kompleksna ukoliko nema vidljivih znakova primarne kožne bolesti. Detaljna anamneza je ključna, a njome se informiramo o proširenosti svrbeža, upotrebi lijekova, epidemiološkim faktorima, općem zdravlju pacijenta, gubitku težine, noćnom znojenju, tremoru i slično. Fizikalni pregled mora biti temeljit s osvrtom na povećane limfne čvorove ili organomegaliju (povećanje jetre i slezene). Fini tremor može upućvati na hipertireozu. Pregledom genitalnog područja, prostora između prstiju, ulnarne strane dlanova, zapešća, laktova, pazuha i bradavica dojki može se isključiti svrab (scabijes).

Mnogi medijatori su uključeni u nastanak svrbeža: histamin, proteinaze, supstncija P, prostaglandini, interleukini, opijati. U mnogim sistemskim bolestima još nisu otkriveni glavni medijatori svrbeža (pruritogeni).

U sljedećoj tabeli navedene su sistemske bolesti koje uzrokuju svrbež.

Kod pacijenata sa generaliziranim svrbežom bez primarnih promjena kože potrebno je učiniti laboratorijsku obradu koja uključuje kompletnu krvnu sliku, željezo, jetrene enzime, razinu uree i kreatinina, hormone štitnjače, RTG, ponekad stolicu na parazite, UZV abdomena, testiranje na HIV, biopsiju kože (za PHD i imunohisokemiju).

Liječenje svrbeža kože ovisi o uzroku, bilo kožnom ili sistemskom. Ukoliko liječenje uzroka nije moguće tada se primjenjuju razne metode lokalne i sistemske terapije.

Lokalna terapija svrbeža je posebno korisna ako je prisutna upala kože, pa se tada primjenjuju kortikosteroidi ili topički imunomodulatori (tacrolimus, pimecrolimus). Primjenjuju se i ovlaživači odnosno emolijensi, posebice ako je koža suha kao kod atopijskog dermatitisa, starije životne dobi ili kroničnog zatajenja bubrega.

Rashlađivači, poput mentola, koji aktivira živčana vlakna za hladnoću, inhibira C živčana vlakna koja prenose toplinu i svrbež. Kapsaicin ima ulogu u liječenju lokaliziranog svrbeža, posebice neuropatskog.

Sistemski kortikosterodi se ne primjenjuju , osim ukoliko je postavljena dijagnoza bolesti na koju djeluju, na pr. buloznog pemfigoida.

Antagonisti opijata, kao što je naltrekson mogu se primjenjivati kod kolestatskog svrbeža, ali nuspojave mu ograničavaju primjenu.

Antihistaminici su djelotvorni samo kod svrbeža uzrokvanog histaminom, kao kod urtikarija. Jedino  sedirajući učinak antihistaminika I generacije  pomaže kod drugih vrsta svrbeža.

Fototerapija UVB zrakama pomaže kod svrbeža povezanog s atopijskim dermatitisom, psorijazom i kroničnim zatajenjem bubrega.